Zakon i red i cijepljenje

U Hrvatskoj je, trenutno, s obje doze cijepljeno nešto više od 50 posto odrasle populacije. U javnom prostoru profilirala su se dva glavna razloga niske procijepljenosti: (i) promašena kampanja kojom se trebalo uvjeriti građane da se cijepe; (ii) nevoljkost građana da se cijepe isključivo kao njihova krivica i stvar individualne odgovornosti. Jesu li svi koji se ne žele cijepiti takozvani antivakseri koji namjerno ugrožavaju zdravlje svojih bližnjih? Istraživanja uglavnom pokazuju da ljudi koji se žele cijepiti čine to zbog osobne zaštite, dok su ljudi koji ne žele cjepivo zabrinuti oko potencijalnih nuspojava (Faezi et al., 2021; Machingaidze i Wiysonge, 2021). Valja napomenuti da se oba navedena istraživanja bave samo namjerama cijepljenja, a ne i stvarnim odlukama o (ne)cijepljenju. Jennings et al. (2021) prvi su koji spominju i društveni sentiment, odnosno nedostatak povjerenja u društvu, kao važnu odrednicu (ne)prihvaćanja cjepiva. Upravo je ovo jedan od faktora koji se rijetko spominju u javnom diskursu, a potencijalno je vrlo bitan. Slika 1 ilustrira potencijalno važnu odrednicu razine procijepljenosti. Na osi y nalazi se postotak stanovništva cijepljenog s dvije doze (Johns Hopkins University, 2021), a na osi x odgovor na pitanje iz trećeg vala Life in Transition ankete (European Bank for Reconstruction and Development, 2021): ''U kojoj mjeri se slažete s tvrdnjom da u vašoj zemlji postoje zakon i red?'' Iz slike 1 je vidljivo da je u zemljama u kojima građani smatraju da postoji viša razina zakona i reda (Njemačka) veći postotak populacije procijepljen. Vidljivo je, također, da se Hrvatska nalazi točno na regresijskom pravcu, odnosno da Hrvatska ima točno onoliko cijepljenih koliko ovaj ekstremno pojednostavljeni model i predviđa, s obzirom na percepciju zakona i reda u zemlji.
 

Dakle, kada se bolje pogleda institucionalni kontekst zemalja s visokom/niskom procijepljenošću, vidljivo je da su dva objašnjenja s početka teksta vjerojatno značajno pojednostavljena verzija stvarnosti. Konkretno, iako nesumnjivo postoji doza individualne odgovornosti pri odluci o cijepljenju, problematično je proglasiti pola odrasle populacije neodgovornom. Odluka seže puno dublje i pod utjecajem je puno većeg broja faktora, a ne samo onoga vjeruje li osoba u znanost. Naravno, puno je pitanja i u naglašenom odnosu institucionalnog okvira i cijepljenja, budući da slika 1 također apstrahira brojne druge relevantne faktore, poput dostupnosti cjepiva u pojedinoj zemlji, rigoroznosti mjera za necijepljene i slično. Ipak, važno je bez osude razumjeti razloge zbog kojih ljudi odbijaju cjepivo. Nesrine Malik (2021) u tekstu za časopis The Guardian ide toliko daleko da piše da je sumnja u cjepivo ni manje ni više nego simptom slomljene veze između građana i države. Ako je doista tako, onda ispada da je najbolja kampanja cijepljenja poštena i transparentna vlast.

Korištena literatura:

1. European Bank for Reconstruction and Development (2021). Life in Transition Survey. https://www.ebrd.com/what-we-do/economic-research-and-data/data/lits.html
2. Faezi, N. A., Gholizadeh, P., Sanogo, M., Oumarou, A., Mohamed, M. N., Cissoko, Y., ... & Kafil, H. S. (2021). Peoples’ attitude toward COVID-19 vaccine, acceptance, and social trust among African and Middle East countries. Health Promotion Perspectives, 11(2), 171.
3. Jennings, W., Stoker, G., Willis, H., Valgardsson, V., Gaskell, J., Devine, D., ... & Mills, M. C. (2021). Lack of trust and social media echo chambers predict COVID-19 vaccine hesitancy. medRxiv, 2021-01.
4. Johns Hopkins University (2021). COVID19 data repository, https://github.com/CSSEGISandData/COVID-19
5. Machingaidze, S., & Wiysonge, C. S. (2021). Understanding COVID-19 vaccine hesitancy. Nature Medicine 27(8), 1338-1339.
6. Malik, Nesrine (2021). Vaccine hesitancy is a symptom of people’s broken relationship with the state, The Guardian, 15.8.2021.https://www.theguardian.com/commentisfree/2021/aug/15/vaccine-hesitancy-broken-relationship-state-conspiracy-theorists.