Hrvatska proizvodnja u europskoj areni: koliko smo blizu prosjeku zemalja EU-a?
29. travnja 2025.
Autor: dr. sc. Goran Buturac
Proizvodnja u Europi danas prolazi kroz brojna iskušenja i zahtjeve tržišta. Oni su različitog smjera i intenziteta ovisno o proizvodnim nišama, kvaliteti ljudskih potencijala, dostupnosti prirodnih resursa, izloženosti konkurencijskim pritiscima, inovacijama i primjeni različitih tehnoloških rješenja. Očekivano, integracija europskog prostora u proteklim desetljećima nije uspjela izbrisati svekoliku heterogenost ukupne ekonomske strukture Europske unije i specifičnosti pojedinih zemalja članica. Uz dinamična kretanja i promjene na globalnom tržištu, europsko gospodarstvo bilo je pogođeno recesijom iz 2008. godine, ishodište koje su bile Sjedinjene Američke Države (SAD), koronakrizom iz 2020. godine, ratom u Ukrajini započetim početkom 2022. godine, rastom cijena energenata i rastom cijena hrane prisutnima u posljednjih nekoliko godina. Europska unija relativno se uspješno nosila sa svim navedenim preprekama koje su stajale na putu njezinoga gospodarskog rasta. Analizirajući kretanja nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 2000. do 2024. godine može se ustvrditi da je cjelokupno razdoblje, uz blaže oscilacije, obilježeno kontinuiranim gospodarskim rastom (slika 1.). Istovremeno, promatrajući putanju kretanja realnog BDP-a, važno je primijetiti kako je dinamika gospodarskog rasta Europske unije relativno spora. U razdoblju od 2000. do 2024. godine nije zabilježen snažniji gospodarski rast ili zamah realne proizvodnje. Osim razmjerno velike osnovice koju uživaju vodeće ekonomske strukture Europske unije, to se može prije svega objasniti brojnim neizvjesnostima, nesigurnostima i rizicima na europskim tržištima koja su vidno usporavala investicijsku aktivnost te snažnim konkurencijskim pritiskom s istoka, prije svega iz Kine.
Slika 1. Nominalni i realni bruto domaći proizvod Europske unije u razdoblju 2000. - 2024.
Nominalni BDP Europske unije u razdoblju od 2000. do 2023. godine u prosjeku je godišnje rastao za 3,3 posto, a realni BDP za 1,3 posto. Prema projekcijama Europske komisije za 2024. godinu, nominalni rast proizvodnje trebao bi iznositi 4,3 posto, a realni rast 1,0 posto. Zašto su važni izračun i analiza realnog BDP-a? Realni BDP od iznimne je važnosti zato što se njegovim izračunom eliminira učinak promjene cijena na proizvodnju. Izračunom realnog BDP-a dobivaju se informacije o realnom kretanju proizvodnje neovisno o padu ili rastu opće razine cijena. Nakon bazne, 2010. godine, u kojoj su nominalni i realni bruto domaći proizvod (BDP) bili jednaki, slijedi razdoblje u kojem je nominalni BDP Europske unije iznad realnog BDP-a. Razdoblje od 2010. do 2019. godine obilježeno je relativno malom inflacijom u zemljama EU-a koja je uobičajena u uvjetima rasta proizvodnje. Za vrijeme koronakrize, u 2020. godini, uslijed recesije i pada proizvodnje javili su se deflacijski pritisci. Prema prikazanim rezultatima na slici 1., u razdoblju od 2021. do 2024. godine linija nominalnog BDP-a znatno je strmija u odnosu na liniju realnog BDP-a. To ukazuje da je nominalni BDP Europske unije rastao prije svega zbog rasta cijena, a ne zahvaljujući rastu proizvedenih količina. Drugim riječima, razdoblje od 2021. do 2024. godine obilježeno je snažnom inflacijom u Europskoj uniji. Ona je prije svega uzrokovana rastom cijena energenata te značajnim rastom novčane mase zadnjih 10-ak godina koji nije bio popraćen proporcionalnim rastom proizvodnje. Uz to, ne treba ni izostaviti rast globalne potražnje i promjene njezine strukture posljednjih nekoliko desetljeća zbog značajnog gospodarskog rasta azijskih ekonomija, prije svega Kine.
Kretanja i rezultati realne proizvodnje Europske unije rezultat su različitog doprinosa zemalja članica. Predvodnice ukupne proizvodnje Europske unije su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Nizozemska (slika 2.).
Slika 2. Struktura realnog BDP-a Europske unije po zemljama članicama u 2023. godini
Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata za 2023. godinu, tih pet zemalja stvara gotovo 70,0 posto ukupnog realnog BDP-a Europske unije. Najveća tvornica u Europi je Njemačka. Ona stvara 23,2 posto BDP-a Europske unije. Uz to, s realiziranom vrijednošću izvoza u 2024. godini od nevjerojatnih 1,6 bilijuna eura, Njemačka je treća izvozna struktura na svijetu. Njemačka proizvodnja zasniva se na širokoj lepezi proizvodnih niša, pri čemu se proizvodni procesi zasnivaju na primjeni inovacija i suvremenih tehnoloških rješenja. Visokosofisticirana, automatizirana i robotizirana industrijska proizvodnja daje proizvode koji, osim na tržištu Europske unije, završavaju u gotovo svim zemljama svijeta. Osim dobro poznate njemačke automobilske industrije, ta je zemlja veliki proizvođač elektroničkih uređaja i dijelova, električnih aparata i uređaja, nuklearnih reaktora i bojlera, zrakoplova, letjelica, svemirskih letjelica, farmaceutskih proizvoda i pripravaka, optičkih instrumenata i sl. Nakon Njemačke, na drugom mjestu po doprinosu ukupnom realnom BDP-u Europske unije nalazi se Francuska. Ta je zemlja u 2023. godini realizirala 17,5 posto BDP-a Europske unije. Slijede je Italija s udjelom od 12,9 posto u ukupnom BDP-u Unije, Španjolska s udjelom od 9,4 posto i Nizozemska s udjelom od 6,0 posto. Istovremeno, s obzirom na to da se radi o relativno maloj ekonomiji, Hrvatska sudjeluje u ukupnom BDP-u Europske unije sa skromnih 0,45 posto. Uz veličinu udjela, za Hrvatsku je važan trend koji pokazuje rast udjela u BDP-u Europske unije, i to s 0,37 posto u 2000. godini na spomenutih 0,45 posto u 2023. godini. Iako je doprinos Hrvatske ukupnoj proizvodnji Europske unije iznimno skroman, iz trenda blagog rasta udjela može se nazrijeti proces konvergencije, koji ide u prilog smanjenju jaza Hrvatske u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Rezultati konvergencije, mjereno kretanjem realnog BDP-a po stanovniku Hrvatske i prosjeka zemalja Europske unije u razdoblju od 2000. do 2024. godine prikazani su na slici 3.
Slika 3. Realni BDP po stanovniku u Hrvatskoj i prosjeku zemalja Europske unije u razdoblju 2000. - 2024., u eurima
Mjereno realnim BDP-om po stanovniku, u razdoblju od 2000. do 2024. godine došlo je do smanjenja gospodarskog jaza između Hrvatske i prosjeka zemalja Europske unije. Gospodarski rast u Hrvatskoj od 2000. do 2008. godine zasnivao se uglavnom na rastu osobne potrošnje te državno financiranih investicija u cestogradnji. U tom je razdoblju ostvaren značajniji priljev inozemnog kapitala, djelomično usmjeravan preko bankarskog sektora koji je u pretežitom stranom vlasništvu. Ulaganjima potaknuta domaća potrošnja pridonijela je značajnom rastu uvoza i stvaranju vanjskotrgovinskog deficita te deficita tekućeg računa bilance plaćanja. Istovremeno, povećavala se inozemna zaduženost. Proces konvergencije Hrvatske prema zemljama EU-a zaustavljen je 2008. godine kada je došlo do globalne gospodarske krize. Dok su gotovo sve zemlje Europske unije već 2010. godine izašle iz krize, Hrvatska je ostala zarobljena u recesiji sve do 2014. godine, čime je proces konvergencije u tome razdoblju značajno narušen. Pri tome se u razdoblju 2009. - 2014. realni BDP Hrvatske smanjio za 13,1 posto. Nakon dugih šest godina recesije, Hrvatska je 2015. godine uspjela realizirati rast realnog BDP-a od 2,4 posto. Gospodarski oporavak nastavljen je sve do 2020. godine i pojave koronakrize. Hrvatska se relativno brzo i uspješno oporavila od koronakrize te nastavila smanjivati gospodarski jaz u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Ako bi se u 2023. godini stavio u odnos BDP po stanovniku Hrvatske i prosjek EU zemalja, dobio bi se omjer u iznosu od 0,482. To bi značilo da je Hrvatska mjereno BDP-om po stanovniku bila na razini 48,2 posto prosjeka zemalja Europske unije. Međutim, takva usporedba ne bi bila objektivna i realna zato što ne uzima u obzir razlike u cijenama između članica Europske unije. Obično su cijene u razvijenijim zemljama u prosjeku veće nego u slabije razvijenim pa je veći i njihov ukupni BDP i BDP po stanovniku. Kako bi se dobila realna slika odnosa razvijenosti među zemljama EU-a potrebno je eliminirati razlike u cijenama. U tu se svrhu izračunava i koristi indeks obujma BDP-a po stanovniku u standardima kupovne moći (PPS) (slika 4.).
Slika 4. Indeks obujma bruto domaćeg proizvoda po stanovniku zemalja Europske unije u standardima kupovne moći (PPS) u 2023. godini
Dobiveni rezultati prikazani na slici 4. potvrđuju da je Hrvatska u 2023. godini bila na 76 posto prosjeka zemalja Europske unije. No, za Hrvatsku je puno važniji trend. On pokazuje da je Hrvatska, mjereno indeksom obujma BDP-a po stanovniku u standardima kupovne moći (PPS), u 2013. godini zaostajala za prosjekom zemalja EU-a 39 posto, a u 2023. godini 24 posto. Od zemalja EU-a, na prvom je mjestu ljestvice razvijenosti uvjerljivo Luksemburg, koji poprima vrijednost indeksa od 237. To znači da je stupanj razvijenosti u Luksemburgu za 137 posto veći u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Samo manji dio ovako velike vrijednosti indeksa za Luksemburg može se pripisati i znatnom broju radnika koji dolaze raditi svakodnevno iz drugih zemalja u Luksemburg. Na taj način ti radnici sudjeluju u stvaranju BDP-a Luksemburga, ali se ne broje među stanovnike te zemlje. Nakon Luksemburga, po stupnju razvijenosti zemalja članica Europske unije slijedi Irska s indeksom 213, Nizozemska s indeksom 133 i Danska s vrijednošću indeksa od 125. Hrvatska se nalazi pri dnu ljestvice zemalja Europske unije po razvijenosti. Ispod Hrvatske nalaze se Slovačka, Latvija, Grčka i Bugarska.
Da bi se dobio podrobniji uvid u veličinu BDP-a Hrvatske u odnosu na prosjek zemalja EU-a neophodna je analiza njegove proizvodne strukture (slika 5.).
Slika 5. Usporedba strukture bruto dodane vrijednosti po djelatnostima Hrvatske i Europske unije u 2023. godini
Valja napomenuti kako se struktura gospodarstva Republike Hrvatske od njezina osamostaljenja pa sve do danas mijenjala u korist usluga. Naime, u strukturi ukupne bruto dodane vrijednosti znatno se smanjio udio poljoprivrede i industrije, a povećao udio financijskih djelatnosti, djelatnosti pružanja smještaja i pripreme hrane, djelatnosti javne uprave i obrane i djelatnosti transporta. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju predvodnici su gospodarskog rasta turizam, trgovina, transport te usluge koje su prije svega orijentirane na domaće tržište (zdravstvena zaštita, socijalna skrb, obrazovanje).
Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, vodeća je djelatnost u Hrvatskoj u 2023. godini trgovina na veliko i na malo. Ona stvara 20,1 posto ukupne bruto dodane vrijednosti Republike Hrvatske. Slijede je javna uprava i obrana s udjelom u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti od 14,1 posto, prerađivačka industrija s udjelom od 12,1 posto te poslovanje nekretninama s udjelom od 7,5 posto. Općenito promatrajući, razvidno je da je za razliku od Hrvatske struktura bruto dodane vrijednosti Europske unije znatno više diversificirana. Na ljestvici djelatnosti u Europskoj uniji po sudjelovanju u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti na prvom je mjestu trgovina na veliko i malo. Ta djelatnost u prosjeku čini 15,5 posto ukupne bruto dodane vrijednosti Europske unije. Slijede je javna uprava i obrana s udjelom u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti od 15,2 posto, prerađivačka industrija s udjelom od 13,5 posto te stručne i znanstvene aktivnosti s udjelom od 9,7 posto.
Postoje također stanovite razlike između Hrvatske i prosjeka zemalja EU-a u sudjelovanju pojedinih djelatnosti u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti. Obilježje je zemalja Europske unije da u prosjeku imaju veću zastupljenost prerađivačke industrije, stručnih i znanstvenih aktivnosti te zdravstvene zaštite i socijalne skrbi nego Hrvatska. Istovremeno, Hrvatska ima veći udio djelatnosti pružanja smještaja i pripreme hrane (turizam) te prijevoza i skladištenja. Zanimljivo je da Hrvatska ima znatno veći udio poljoprivrede u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Udio poljoprivrede u Hrvatskoj je 3,4 posto, a kod prosjeka EU zemalja 1,5 posto. To nikako ne govori da Hrvatska ima razvijeniji agrarni sektor, već razlog takvog odnosa leži u činjenici da Europska unija u prosjeku ima znatno razvijenije ostale djelatnosti u usporedbi s Hrvatskom, koje onda zauzimaju znatno veći prostor u stvaranju ukupne bruto dodane vrijednosti.
Rast otvorenosti domaćeg gospodarstva i integracija na tržište Europske unije uvelike su pridonijeli konvergenciji gospodarskog rasta i vrijednosti BDP-a po stanovniku Hrvatske ka prosjeku zemalja Europske unije. Pozicija pri dnu ljestvice europskih zemalja rezultat je izostanka snažnog gospodarskog rasta u Hrvatskoj. Takav trend prati Hrvatsku od osamostaljenja pa sve do današnjih dana. Čarobnih štapića nema. Međutim, primjera ekonomija koje su doživjele ekspanziju proizvodnje u bliskoj povijesti u Europi i svijetu itekako ima - od „keltskog tigra” (Irske), preko Malezije, Indonezije i Kine, pa sve do azijskih tigrova (Hong Konga, Singapura, Tajvana i Južne Koreje).
Ovaj rad izrađen je u sklopu projekta „Je li makroekonomska konvergencija Hrvatske održiva?“ u Ekonomskom institutu, Zagreb te financiran sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. - NextGenerationEU.
Proizvodnja u Europi danas prolazi kroz brojna iskušenja i zahtjeve tržišta. Oni su različitog smjera i intenziteta ovisno o proizvodnim nišama, kvaliteti ljudskih potencijala, dostupnosti prirodnih resursa, izloženosti konkurencijskim pritiscima, inovacijama i primjeni različitih tehnoloških rješenja. Očekivano, integracija europskog prostora u proteklim desetljećima nije uspjela izbrisati svekoliku heterogenost ukupne ekonomske strukture Europske unije i specifičnosti pojedinih zemalja članica. Uz dinamična kretanja i promjene na globalnom tržištu, europsko gospodarstvo bilo je pogođeno recesijom iz 2008. godine, ishodište koje su bile Sjedinjene Američke Države (SAD), koronakrizom iz 2020. godine, ratom u Ukrajini započetim početkom 2022. godine, rastom cijena energenata i rastom cijena hrane prisutnima u posljednjih nekoliko godina. Europska unija relativno se uspješno nosila sa svim navedenim preprekama koje su stajale na putu njezinoga gospodarskog rasta. Analizirajući kretanja nominalnog i realnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 2000. do 2024. godine može se ustvrditi da je cjelokupno razdoblje, uz blaže oscilacije, obilježeno kontinuiranim gospodarskim rastom (slika 1.). Istovremeno, promatrajući putanju kretanja realnog BDP-a, važno je primijetiti kako je dinamika gospodarskog rasta Europske unije relativno spora. U razdoblju od 2000. do 2024. godine nije zabilježen snažniji gospodarski rast ili zamah realne proizvodnje. Osim razmjerno velike osnovice koju uživaju vodeće ekonomske strukture Europske unije, to se može prije svega objasniti brojnim neizvjesnostima, nesigurnostima i rizicima na europskim tržištima koja su vidno usporavala investicijsku aktivnost te snažnim konkurencijskim pritiskom s istoka, prije svega iz Kine.
Slika 1. Nominalni i realni bruto domaći proizvod Europske unije u razdoblju 2000. - 2024.
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka Eurostat.
Nominalni BDP Europske unije u razdoblju od 2000. do 2023. godine u prosjeku je godišnje rastao za 3,3 posto, a realni BDP za 1,3 posto. Prema projekcijama Europske komisije za 2024. godinu, nominalni rast proizvodnje trebao bi iznositi 4,3 posto, a realni rast 1,0 posto. Zašto su važni izračun i analiza realnog BDP-a? Realni BDP od iznimne je važnosti zato što se njegovim izračunom eliminira učinak promjene cijena na proizvodnju. Izračunom realnog BDP-a dobivaju se informacije o realnom kretanju proizvodnje neovisno o padu ili rastu opće razine cijena. Nakon bazne, 2010. godine, u kojoj su nominalni i realni bruto domaći proizvod (BDP) bili jednaki, slijedi razdoblje u kojem je nominalni BDP Europske unije iznad realnog BDP-a. Razdoblje od 2010. do 2019. godine obilježeno je relativno malom inflacijom u zemljama EU-a koja je uobičajena u uvjetima rasta proizvodnje. Za vrijeme koronakrize, u 2020. godini, uslijed recesije i pada proizvodnje javili su se deflacijski pritisci. Prema prikazanim rezultatima na slici 1., u razdoblju od 2021. do 2024. godine linija nominalnog BDP-a znatno je strmija u odnosu na liniju realnog BDP-a. To ukazuje da je nominalni BDP Europske unije rastao prije svega zbog rasta cijena, a ne zahvaljujući rastu proizvedenih količina. Drugim riječima, razdoblje od 2021. do 2024. godine obilježeno je snažnom inflacijom u Europskoj uniji. Ona je prije svega uzrokovana rastom cijena energenata te značajnim rastom novčane mase zadnjih 10-ak godina koji nije bio popraćen proporcionalnim rastom proizvodnje. Uz to, ne treba ni izostaviti rast globalne potražnje i promjene njezine strukture posljednjih nekoliko desetljeća zbog značajnog gospodarskog rasta azijskih ekonomija, prije svega Kine.
Kretanja i rezultati realne proizvodnje Europske unije rezultat su različitog doprinosa zemalja članica. Predvodnice ukupne proizvodnje Europske unije su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Nizozemska (slika 2.).
Slika 2. Struktura realnog BDP-a Europske unije po zemljama članicama u 2023. godini
Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka Eurostat.
Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata za 2023. godinu, tih pet zemalja stvara gotovo 70,0 posto ukupnog realnog BDP-a Europske unije. Najveća tvornica u Europi je Njemačka. Ona stvara 23,2 posto BDP-a Europske unije. Uz to, s realiziranom vrijednošću izvoza u 2024. godini od nevjerojatnih 1,6 bilijuna eura, Njemačka je treća izvozna struktura na svijetu. Njemačka proizvodnja zasniva se na širokoj lepezi proizvodnih niša, pri čemu se proizvodni procesi zasnivaju na primjeni inovacija i suvremenih tehnoloških rješenja. Visokosofisticirana, automatizirana i robotizirana industrijska proizvodnja daje proizvode koji, osim na tržištu Europske unije, završavaju u gotovo svim zemljama svijeta. Osim dobro poznate njemačke automobilske industrije, ta je zemlja veliki proizvođač elektroničkih uređaja i dijelova, električnih aparata i uređaja, nuklearnih reaktora i bojlera, zrakoplova, letjelica, svemirskih letjelica, farmaceutskih proizvoda i pripravaka, optičkih instrumenata i sl. Nakon Njemačke, na drugom mjestu po doprinosu ukupnom realnom BDP-u Europske unije nalazi se Francuska. Ta je zemlja u 2023. godini realizirala 17,5 posto BDP-a Europske unije. Slijede je Italija s udjelom od 12,9 posto u ukupnom BDP-u Unije, Španjolska s udjelom od 9,4 posto i Nizozemska s udjelom od 6,0 posto. Istovremeno, s obzirom na to da se radi o relativno maloj ekonomiji, Hrvatska sudjeluje u ukupnom BDP-u Europske unije sa skromnih 0,45 posto. Uz veličinu udjela, za Hrvatsku je važan trend koji pokazuje rast udjela u BDP-u Europske unije, i to s 0,37 posto u 2000. godini na spomenutih 0,45 posto u 2023. godini. Iako je doprinos Hrvatske ukupnoj proizvodnji Europske unije iznimno skroman, iz trenda blagog rasta udjela može se nazrijeti proces konvergencije, koji ide u prilog smanjenju jaza Hrvatske u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Rezultati konvergencije, mjereno kretanjem realnog BDP-a po stanovniku Hrvatske i prosjeka zemalja Europske unije u razdoblju od 2000. do 2024. godine prikazani su na slici 3.
Slika 3. Realni BDP po stanovniku u Hrvatskoj i prosjeku zemalja Europske unije u razdoblju 2000. - 2024., u eurima
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka Eurostat.
Mjereno realnim BDP-om po stanovniku, u razdoblju od 2000. do 2024. godine došlo je do smanjenja gospodarskog jaza između Hrvatske i prosjeka zemalja Europske unije. Gospodarski rast u Hrvatskoj od 2000. do 2008. godine zasnivao se uglavnom na rastu osobne potrošnje te državno financiranih investicija u cestogradnji. U tom je razdoblju ostvaren značajniji priljev inozemnog kapitala, djelomično usmjeravan preko bankarskog sektora koji je u pretežitom stranom vlasništvu. Ulaganjima potaknuta domaća potrošnja pridonijela je značajnom rastu uvoza i stvaranju vanjskotrgovinskog deficita te deficita tekućeg računa bilance plaćanja. Istovremeno, povećavala se inozemna zaduženost. Proces konvergencije Hrvatske prema zemljama EU-a zaustavljen je 2008. godine kada je došlo do globalne gospodarske krize. Dok su gotovo sve zemlje Europske unije već 2010. godine izašle iz krize, Hrvatska je ostala zarobljena u recesiji sve do 2014. godine, čime je proces konvergencije u tome razdoblju značajno narušen. Pri tome se u razdoblju 2009. - 2014. realni BDP Hrvatske smanjio za 13,1 posto. Nakon dugih šest godina recesije, Hrvatska je 2015. godine uspjela realizirati rast realnog BDP-a od 2,4 posto. Gospodarski oporavak nastavljen je sve do 2020. godine i pojave koronakrize. Hrvatska se relativno brzo i uspješno oporavila od koronakrize te nastavila smanjivati gospodarski jaz u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Ako bi se u 2023. godini stavio u odnos BDP po stanovniku Hrvatske i prosjek EU zemalja, dobio bi se omjer u iznosu od 0,482. To bi značilo da je Hrvatska mjereno BDP-om po stanovniku bila na razini 48,2 posto prosjeka zemalja Europske unije. Međutim, takva usporedba ne bi bila objektivna i realna zato što ne uzima u obzir razlike u cijenama između članica Europske unije. Obično su cijene u razvijenijim zemljama u prosjeku veće nego u slabije razvijenim pa je veći i njihov ukupni BDP i BDP po stanovniku. Kako bi se dobila realna slika odnosa razvijenosti među zemljama EU-a potrebno je eliminirati razlike u cijenama. U tu se svrhu izračunava i koristi indeks obujma BDP-a po stanovniku u standardima kupovne moći (PPS) (slika 4.).
Slika 4. Indeks obujma bruto domaćeg proizvoda po stanovniku zemalja Europske unije u standardima kupovne moći (PPS) u 2023. godini
Izvor: Obrada autora prema podacima iz baze podataka Eurostat.
Dobiveni rezultati prikazani na slici 4. potvrđuju da je Hrvatska u 2023. godini bila na 76 posto prosjeka zemalja Europske unije. No, za Hrvatsku je puno važniji trend. On pokazuje da je Hrvatska, mjereno indeksom obujma BDP-a po stanovniku u standardima kupovne moći (PPS), u 2013. godini zaostajala za prosjekom zemalja EU-a 39 posto, a u 2023. godini 24 posto. Od zemalja EU-a, na prvom je mjestu ljestvice razvijenosti uvjerljivo Luksemburg, koji poprima vrijednost indeksa od 237. To znači da je stupanj razvijenosti u Luksemburgu za 137 posto veći u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Samo manji dio ovako velike vrijednosti indeksa za Luksemburg može se pripisati i znatnom broju radnika koji dolaze raditi svakodnevno iz drugih zemalja u Luksemburg. Na taj način ti radnici sudjeluju u stvaranju BDP-a Luksemburga, ali se ne broje među stanovnike te zemlje. Nakon Luksemburga, po stupnju razvijenosti zemalja članica Europske unije slijedi Irska s indeksom 213, Nizozemska s indeksom 133 i Danska s vrijednošću indeksa od 125. Hrvatska se nalazi pri dnu ljestvice zemalja Europske unije po razvijenosti. Ispod Hrvatske nalaze se Slovačka, Latvija, Grčka i Bugarska.
Da bi se dobio podrobniji uvid u veličinu BDP-a Hrvatske u odnosu na prosjek zemalja EU-a neophodna je analiza njegove proizvodne strukture (slika 5.).
Slika 5. Usporedba strukture bruto dodane vrijednosti po djelatnostima Hrvatske i Europske unije u 2023. godini
Izvor: Izračun i obrada autora prema podacima iz baze podataka Eurostat.
Valja napomenuti kako se struktura gospodarstva Republike Hrvatske od njezina osamostaljenja pa sve do danas mijenjala u korist usluga. Naime, u strukturi ukupne bruto dodane vrijednosti znatno se smanjio udio poljoprivrede i industrije, a povećao udio financijskih djelatnosti, djelatnosti pružanja smještaja i pripreme hrane, djelatnosti javne uprave i obrane i djelatnosti transporta. Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju predvodnici su gospodarskog rasta turizam, trgovina, transport te usluge koje su prije svega orijentirane na domaće tržište (zdravstvena zaštita, socijalna skrb, obrazovanje).
Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata, vodeća je djelatnost u Hrvatskoj u 2023. godini trgovina na veliko i na malo. Ona stvara 20,1 posto ukupne bruto dodane vrijednosti Republike Hrvatske. Slijede je javna uprava i obrana s udjelom u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti od 14,1 posto, prerađivačka industrija s udjelom od 12,1 posto te poslovanje nekretninama s udjelom od 7,5 posto. Općenito promatrajući, razvidno je da je za razliku od Hrvatske struktura bruto dodane vrijednosti Europske unije znatno više diversificirana. Na ljestvici djelatnosti u Europskoj uniji po sudjelovanju u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti na prvom je mjestu trgovina na veliko i malo. Ta djelatnost u prosjeku čini 15,5 posto ukupne bruto dodane vrijednosti Europske unije. Slijede je javna uprava i obrana s udjelom u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti od 15,2 posto, prerađivačka industrija s udjelom od 13,5 posto te stručne i znanstvene aktivnosti s udjelom od 9,7 posto.
Postoje također stanovite razlike između Hrvatske i prosjeka zemalja EU-a u sudjelovanju pojedinih djelatnosti u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti. Obilježje je zemalja Europske unije da u prosjeku imaju veću zastupljenost prerađivačke industrije, stručnih i znanstvenih aktivnosti te zdravstvene zaštite i socijalne skrbi nego Hrvatska. Istovremeno, Hrvatska ima veći udio djelatnosti pružanja smještaja i pripreme hrane (turizam) te prijevoza i skladištenja. Zanimljivo je da Hrvatska ima znatno veći udio poljoprivrede u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti u odnosu na prosjek zemalja Europske unije. Udio poljoprivrede u Hrvatskoj je 3,4 posto, a kod prosjeka EU zemalja 1,5 posto. To nikako ne govori da Hrvatska ima razvijeniji agrarni sektor, već razlog takvog odnosa leži u činjenici da Europska unija u prosjeku ima znatno razvijenije ostale djelatnosti u usporedbi s Hrvatskom, koje onda zauzimaju znatno veći prostor u stvaranju ukupne bruto dodane vrijednosti.
Rast otvorenosti domaćeg gospodarstva i integracija na tržište Europske unije uvelike su pridonijeli konvergenciji gospodarskog rasta i vrijednosti BDP-a po stanovniku Hrvatske ka prosjeku zemalja Europske unije. Pozicija pri dnu ljestvice europskih zemalja rezultat je izostanka snažnog gospodarskog rasta u Hrvatskoj. Takav trend prati Hrvatsku od osamostaljenja pa sve do današnjih dana. Čarobnih štapića nema. Međutim, primjera ekonomija koje su doživjele ekspanziju proizvodnje u bliskoj povijesti u Europi i svijetu itekako ima - od „keltskog tigra” (Irske), preko Malezije, Indonezije i Kine, pa sve do azijskih tigrova (Hong Konga, Singapura, Tajvana i Južne Koreje).
Ovaj rad izrađen je u sklopu projekta „Je li makroekonomska konvergencija Hrvatske održiva?“ u Ekonomskom institutu, Zagreb te financiran sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. - NextGenerationEU.