Plodovi mora na svjetskom tržištu: gdje je Hrvatska?

 

10. lipnja 2025.

 

Autor: dr. sc. Goran Buturac*
 
 
Plodovi mora su bilo koji oblik morskog života koji ljudi smatraju hranom, uključujući ribe i školjke. Školjke uključuju različite vrste mekušaca poput morskih puževa, dagnji, hobotnica, lignji; rakove kao što su škampi, jastozi, hlapi, kozice, babe, kuke, zezavci, tigraste kozice, grmalji, žbirci, kosmeji; te bodljikaše, od kojih su najpoznatiji morski krastavci i morski ježinci. Osim što služe zadovoljenju ljudskih potreba za hranom, plodovi mora koriste se i za proizvodnju ostalih proizvoda poput ribljih ulja, ribljeg brašna i spirulina, a zbog svojih ljekovitih sastojaka znaju se upotrebljavati i u medicinske svrhe.
 
Proizvodnju plodova mora u svijetu dirigira potražnja za njima. Ona je određena nizom čimbenika, od navika i ukusa potrošača, ponude na tržištima, cijena plodova mora i njihove kvalitete do životnog standarda stanovništva, tradicije te demografskih kretanja. Očekivano, od davnina vrijedi da je potrošnja plodova mora veća u priobalnim područjima u odnosu na kontinentalna područja. Prekomjerni ulov morskih plodova u mnogim svjetskim morima iziskuje sve veću potrebu njihove proizvodnje uzgojem. Dinamična kretanja na svjetskom tržištu uvelike su uvjetovana rastom ukupne svjetske populacije te shodno tomu rastom potrošnje i proizvodnje plodova mora (European Commission, 2024) Prema posljednjim dostupnim podacima iz baza podataka Eurostata i FAO-a, proizvodnja plodova mora u svijetu je u 2022. godini dosegnula razinu od 222,9 milijuna tona. Pritom se ona povećala za 2,0 posto na međugodišnjoj razini.
 
Najveći proizvođač plodova mora u svijetu je Kina, koja zauzima 39,7 posto ukupne svjetske proizvodnje (slika 1.). Slijede je Indonezija s udjelom od 9,9 posto i Indija s udjelom od 7,1 posto.    
 
Slika 1. Najveći proizvođači plodova mora u svijetu mjereno udjelom u svjetskoj proizvodnji u 2022. godini

 
Promatrajući dinamiku kretanja zapaža se kako je glavnina najvećih proizvođača plodova mora povećala proizvodnju u 2022. godini. Pritom su najveća povećanja proizvodnje zabilježena kod Mjanmara za 18,0 posto, Čilea za 10,0 posto i Indije za 9,0 posto. Istovremeno, od ukupno petnaest najvećih proizvođača plodova mora u svijetu, smanjenja proizvodnje zabilježena su kod Perua za 18,0 posto, Japana za 5,0 posto, Južne Koreje za 5,0 posto, Europske unije za 4,0 posto i kod Rusije za 3,0 posto. 
 
Analizirano po kontinentima, dominaciju proizvodnje plodova mora drži Azija. Na ovaj kontinent otpada 75,0 posto ukupne svjetske proizvodnje tih proizvoda (slika 2.). Slijede Sjeverna i Južna Amerika s udjelom od 10,0 posto, Europa s udjelom od 8,0 posto, Afrika s udjelom od 6,0 posto i Australija i Oceanija s udjelom od 1,0 posto.
 
Slika 2. Najveći proizvođači plodova mora po kontinentima u 2022. godini

 
Hrvatska, zemlja Mediterana, bogate pomorske i ribarske tradicije, od davnina se naslanjala na proizvodnju plodova mora. Istražujući povijesni razvoj ribarstva, u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže može se naći podatak kako se hrvatsko ribarstvo spominje prvi put 995., u vrijeme priora Madija (986. - 999.), u darovnici zadarskog plemstva benediktinskom samostanu sv. Krševana u Zadru. Tijekom duge povijesti ribarstvo u Hrvata nije bilo samo djelatnost, već je bilo usko vezano uz način života, nasljeđe, očuvanje identiteta i tradicije. Hrvatska je tijekom duge povijesti ribarstva dala i nekoliko izumitelja. Većina njih bili su hrvatski iseljenici s otoka i priobalnih područja koji su živjeli na američkom kontinentu. Jedan od najpriznatijih hrvatskih izumitelja u svijetu u području ribarstva je Mario Puretić (Sumartin na Braču, 26. 6. 1904. - Santa Barbara, Kalifornija, 6. 1. 1993.). Njegov izum mehaničkoga koloturnika predstavljao je pravu revoluciju za svjetski ribolov. Puretićev mehanički koloturnik kasnije će dobiti hidraulički pogon s daljinskim upravljanjem brzine, smjera i snage obrtanja, što će uvelike olakšati i pospješiti ribolov (Jakšić, 2015).
 
Protekom vremena ribarstvo je u Hrvatskoj sve više poprimalo obrise profitabilne djelatnosti, dok su način života i tradicija polako blijedili. Iako tradicija i identitet nisu potpuno izgubljeni, danas je domaće ribarstvo izloženo nemilosrdnoj tržišnoj utakmici u kojoj valja očuvati i razvijati konkurentnost na domaćem i svjetskim tržištima. Svjetsko tržište danas obilježava rast proizvodnje i izvoza plodova mora. Uz rast svjetske populacije, on je iniciran rastom potražnje za zdravom hranom, tehnološkim napretkom i inovacijama koji uvelike pospješuju uzgoj plodova mora. Plasman morskih plodova na svjetskim je tržištima u razdoblju od 2005. do 2024. godine gotovo utrostručen. Od 2005. do 2021. godine globalni izvoz plodova mora u prosjeku je godišnje rastao za 4,6 posto, dok je izvoz Hrvatske rastao u prosjeku za 6,0 posto. Veći prosječni godišnji rast hrvatskog izvoza u tom razdoblju u odnosu na svjetski trend ukazuje na poboljšanje konkurentnosti. No, najnoviji trendovi pokazuju kako je nakon 2021. godine došlo do osjetnog usporavanja plasmana na izvozna tržišta, da bi u 2024. godini nastupili negativni trendovi. Pritom je izvoz morskih plodova Hrvatske u toj godini smanjen za 10,0 posto. Uzroke nepovoljnih kretanja valja tražiti u gubitku određenih tržišnih pozicija i padu konkurentnosti. Najveći pad konkurentnosti zabilježen je na tržištima Japana i Španjolske. Izvoz domaćih plodova mora u Japan u 2024. godini smanjio se za 50,9 posto na međugodišnjoj razini, a u Španjolsku za 26,9 posto. Istovremeno su još zabilježena značajnija smanjenja izvoza u Francusku za 12,0 posto i u Sloveniju za 2,9 posto.
 
Slika 3. Izvoz plodova mora Hrvatske i svijeta u razdoblju 2005. - 2024.

 
Izdvojeno promatrajući najnovija kretanja vanjskotrgovinske bilance Hrvatske u razmjeni plodovima mora, zapaža se trend njezina pogoršavanja. Hrvatska je iz dugotrajnog razdoblja pozitivne bilance prešla u negativan saldo (slika 4.). U 2024. godini on je iznosio 3,9 milijuna eura. Rezultat je to značajnog pada izvoza, naročito izraženog u već spomenutoj 2024. godini, ali i snažnog uvoznog rasta. Uvoz plodova mora u 2024. godini povećao se za 43,7 milijuna eura, dok se izvoz smanjio za 33,3 milijuna eura.
 
Slika 4. Izvoz, uvoz i vanjskotrgovinska bilanca Hrvatske u trgovini plodovima mora u razdoblju 2005. - 2024.

Uz izraženu koncentraciju plasmana po izvoznim odredištima, doprinos padu konkurentnosti u međunarodnoj trgovini dala je i relativno slaba diversifikacija proizvodne strukture. Kod plasmana plodova mora Hrvatske na svjetska tržišta apsolutna dominacija pripada izvozu ribe, svježe ili rashlađene. Ta proizvodna grupa u 2024. godini čini 51,0 posto ukupnog hrvatskog izvoza morskih plodova (slika 5.). Slijede je pripremljena ili konzervirana riba; kavijar s udjelom od 19,2 posto, riba smrznuta, isključujući riblje filete s udjelom od 8,9 posto i riba, sušena, soljena ili u salamuri; dimljena riba s udjelom od 7,9 posto.        
 
Slika 5. Proizvodna struktura izvoza plodova mora Hrvatske u 2024. godini

  
Izvoz ribe, svježe ili rashlađene, u 2024. godini smanjio se za 21,0 milijun eura ili za 12,0 posto u relativnom iznosu. Pritom su najveća smanjenja te skupine proizvoda zabilježena na tržištima Japana i Španjolske.    
 
Slika 6. Izvoz plodova mora Republike Hrvatske po zemljama u 2024. godini

Rezultati analize po izvoznim odredištima pokazuju kako Hrvatska najviše plodova mora izvozi na talijansko tržište. Pritom je udio Italije u ukupnom izvozu hrvatskih morskih plodova u 2024. godini iznosio 35,4 posto. Slijede je Slovenija s udjelom od 10,3 posto, Španjolska s udjelom od 10,1 posto, Japan s udjelom od 8,1 posto i Srbija s udjelom od 5,8 posto. Na tih pet vodećih izvoznih destinacija otpada 70,0 posto izvoza morskih plodova Republike Hrvatske. Navedeni podatak ide u prilog izraženoj izvoznoj koncentraciji. Ona nije poželjna u okolnostima pojačanih rizika, nesigurnosti i neizvjesnosti na međunarodnim tržištima. Izvozna koncentracija dijelom se može pripisati relativno malenom obujmu ukupne proizvodnje plodova mora Hrvatske i nedovoljno iskorištenim potencijalima domaćeg ribarstva.
 
Proizvodnja plodova mora uvjetovana je njihovom potrošnjom. Prema posljednjim dostupnim podacima Eurostata za 2023. godinu, najveći potrošač plodova mora po stanovniku u Europskoj uniji je Portugal (slika 7.).
 
Slika 7. Potrošnja plodova mora po stanovniku u zemljama Europske unije u 2023. godini

Pritom je potrošnja plodova mora po stanovniku u Portugalu iznosila 456 eura. Slijede Luksemburg s potrošnjom plodova mora od 265 eura po stanovniku, Španjolska s potrošnjom plodova mora od 239 eura po stanovniku i Italija s potrošnjom plodova mora od 218 eura po stanovniku. Na ljestvici zemalja Europske unije, Hrvatska se po potrošnji plodova mora po stanovniku nalazi na petnaestom mjestu.
 
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, realna potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture po stanovniku u 2022. godini dosegnula je iznos od 24,36 kg. U 2023. godini ona se smanjila na 22,96 kg po stanovniku. Struktura potrošnje tih proizvoda u Hrvatskoj u 2022. i 2023. godini zadržana je na približno istoj razini. Pritom se najviše trošilo na ribu, svježu ili rashlađenu - 25,0 posto, potom riblje filete - 20,0 posto, smrznutu ribu - 15,0 posto, mekušce - 15,0 posto te na pripremljenu ili konzerviranu ribu - 12,0 posto.
 
Slika 8. Izvoz plodova mora zemalja Europske unije po stanovniku u 2024. godini

 
Najveći izvoznik morskih plodova na europskom kontinentu je zemlja koja nije članica Europske unije, Norveška. S realiziranom vrijednošću plasmana plodova mora na svjetska tržišta u 2024. godini od 14,3 milijarde eura, Norveška je nakon Kine najveći izvoznik tih proizvoda na svijetu.
 
Istovremeno, vodeći izvoznik plodova mora u apsolutnom iznosu od zemalja članica Europske unije je Nizozemska. Ta je zemlja u 2024. godini plasirala 5,4 milijarde eura plodova mora na izvozna tržišta. Slijede je Španjolska s 5,1 milijardom eura ostvarenog izvoza plodova mora, Švedska s 5,0 milijardi eura i Danska s 3,9 milijardi eura.
 
Analiza izvoza plodova mora Europske unije po stanovniku pokazuje da su predvodnice europskog izvoza skandinavske zemlje Danska i Švedska (slika 8.). Pritom je izvoz plodova mora po stanovniku u 2024. godini u Danskoj iznosio 659 eura, a u Švedskoj 468 eura. U odnosu na vodeću Dansku, Hrvatska ostvaruje 8,4 puta manji izvoz plodova mora po stanovniku. S ostvarenih 78 eura izvoza plodova mora po stanovniku, Hrvatska se nalazi na trinaestom mjestu na ljestvici zemalja Europske unije.
 
Svjetskim tržištem plodova mora dominiraju azijske zemlje. Predvodnica je Kina, a slijede je Indonezija i Indija. Danas se ribarstvo u svijetu suočava s brojnim izazovima, od značajnog rasta globalne potrošnje preko prekomjernog izlova do ilegalnog ribolova (Kastoryano i Vollaard, 2023). Jedan od najvećih izazova svakako su klimatske promjene (Xu, Krafft i Martens, 2024; Angelini i sur., 2025). Globalno zagrijavanje pridonosi rastu temperature mora, povećanju kiselosti, promjenama u geografskoj distribuciji staništa plodova mora te ugrožavanju ukupnog morskog ekosustava. Narušavajući bioraznolikost, prekomjerni izlov plodova mora pridonosi smanjenju otpornosti oceanskog ekosustava na klimatske promjene. Ne poštujući propisane kvote za izlov pojedinih morskih vrsta, ilegalni ribolov uvelike potpiruje prekomjerni izlov plodova mora (Reiter, 2015). Suzbijanje ilegalnog i prekomjernog ribolova pridonijelo bi jačanju otpornosti morskog ekosustava na klimatske promjene. Istovremeno, smanjenje emisije stakleničkih plinova ublažilo bi negativne učinke klimatskih promjena na morski ekosustav.
 
Tehnološki napredak i inovacije olakšavaju proizvodnju plodova mora i plasman na svjetska tržišta. Proizvodnja još uvijek uspijeva hvatati korak s rastućom potrošnjom, zadržavajući time tržišne cijene u prihvatljivim okvirima. Jedan od važnih tehnoloških iskoraka je primjena umjetne inteligencije. Ona se sve više koristi za projekcije nastanjenosti pojedinih morskih vrsta kao i za lociranje najboljih ribolovnih područja (Kim, Lee i Im, 2024). To smanjuje troškove i povećava učinkovitost proizvodnje. U izlovima sve veću primjenu nalaze pametne mreže. Osim što minimiziraju izlov neželjenih vrsta, mnoge od njih koriste senzore za mjerenje parametara kao što su temperatura mora i salinitet. Time se olakšava ribolov i  pridonosi očuvanju bioraznolikosti.
 
Kontinuirani rast potrošnje plodova mora na svjetskim tržištima širom otvara vrata snažnijem zamahu hrvatskog ribarstva. Preduvjeti za to su znatno veća ulaganja u tom sektoru, ugradnja naprednih tehnoloških rješenja i primjena najboljih svjetskih praksi u tom području.
 
 
Literatura
 
Angelini, R., Lima, M. A. L., Lira, A., Lucena Frédou, F., Fredou, T., Bertrand, A., Giarrizzo, T., Steenbeek, J., Coll, M. i Keppeler Wolfgang, F. (2025). The projected impacts of climate change and fishing pressure on a tropical marine food web. Marine Environmental Research, 204, 106909. https://doi.org/10.1016/j.marenvres.2024.106909
 
European Commission: Directorate-General for Maritime Affairs and Fisheries and EUMOFA. (2024). The EU fish market - 2024 edition. Publications Office of the European Union. Bruxelles: European Commission. https://data.europa.eu/doi/10.2771/9420236
 
Jakšić, I. (2015). Mario Puratić. Od bračkog ribara do američkog izumitelja. Ethnologica Dalmatica, 22, 295-315. https://hrcak.srce.hr/137877
 
Kastoryano, S. i Vollaard, B. (2023). Unseen annihilation: Illegal fishing practices and nautical patrol. Journal of Environmental Economics and Management, 122, 102881. https://doi.org/10.1016/j.jeem.2023.102881
 
Kim, S.-G., Lee, S.-H. i Im, T.-H. (2024). AI-RCAS: A real-time artificial intelligence analysis system for sustainable fisheries management. Sustainability, 16(18), 8178. https://doi.org/10.3390/su16188178
 
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. (n.d.). https://poljoprivreda.gov.hr/
 
Reiter, S. (2015). Uloga ribarstva u upravljanju hrvatskim obalnim područjem. Naše more, 62(4), 127-133. https://doi.org/10.17818/NM/2015/4.13
 
Ribarstvo, morsko. (2025). Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. - 2025. https://enciklopedija.hr/clanak/ribarstvo-morsko
 
Xu, Y., Krafft, T. i Martens, P. (2024). The interaction between climate change and marine fisheries: Review, challenges, and gaps. Ocean & Coastal Management, 259, 107479. https://doi.org/10.1016/j.ocecoaman.2024.107479