Vijećnici o rodnoj ravnopravnosti: izazovi i prilike

11. lipnja 2025.

Autorice: dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović i dr. sc. Sunčana Slijepčević*
 

O rodnoj ravnopravnosti
Rodna ravnopravnost jedno je od ključnih načela suvremenih demokratskih društava, koji podrazumijeva jednakost prava, odgovornosti i mogućnosti svih osoba bez obzira na njihov spol ili rodni identitet. Iako su u mnogim državama, uključujući i Republiku Hrvatsku, usvojeni zakoni kojima se formalno jamči rodna ravnopravnost, praksa i dalje ukazuje na prisutnost značajnih rodnih nejednakosti u različitim segmentima društvenog života (Europska komisija, 2020).

Rodni stereotipi, koji se definiraju kao društveno i kulturno uvjetovane norme i očekivanja vezana uz ponašanje muškaraca i žena, ostaju jedan od glavnih izazova u ostvarivanju rodne ravnopravnosti (European Institute for Gender Equality, 2021). Ti stereotipi često vode do neravnopravne raspodjele moći i odgovornosti, primjerice kroz očekivanje da žene preuzimaju primarnu ulogu u skrbi za obitelj, dok se muškarci smatraju glavnim osobama koji stječu prihod za obitelj (UN Women, 2019).

Rodna ravnopravnost nije isključivo žensko pitanje, već univerzalno ljudsko pravo i temelj za održivi razvoj društva u cjelini (World Economic Forum, 2023). Promicanjem jednakosti spolova društvo ostvaruje ekonomske, socijalne i kulturne koristi, što potvrđuju brojna empirijska istraživanja (European Institute for Gender Equality, 2021). Implementacija rodno osjetljivih politika, poput izrade rodno pravednog proračuna na državnoj i lokalnoj razini, edukacija o rodnoj ravnopravnosti u obrazovnom sustavu te preventivnih mjera protiv rodno uvjetovanog nasilja, nužni su koraci prema izgradnji inkluzivnog i pravednog društva (Europska komisija, 2020).

Ukratko, rodna ravnopravnost predstavlja proces koji zahtijeva koordinirane napore svih dionika u društvu (države na svim razinama vlasti, obrazovnih i znanstvenih institucija, medija i civilnog društva). Društvo koje sustavno prepoznaje i uklanja rodne nejednakosti može osigurati jednakost i dostojanstvo za sve svoje članove (UN Women, 2019).

O rodnoj ravnopravnosti u Europskoj uniji
Rodna ravnopravnost podrazumijeva jednakost žena i muškaraca u pravima, mogućnostima i obavezama u svim aspektima života. Europska unija (EU) već desetljećima promiče rodnu jednakost kao ključni dio svojih vrijednosti i politika. No, unatoč formalnoj jednakosti, stvarne razlike u pristupu resursima, statusu i moći i dalje su izražene.

Pravni i institucionalni okvir rodne ravnopravnosti na odgovarajući je način zastupljen u EU-u. Rodna ravnopravnost pravno je zajamčena nizom dokumenata i ugovora. Ugovor o Europskoj uniji (UEU) (čl. 3.) (2016.) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (2016.) postavljaju ravnopravnost kao osnovno načelo (čl. 8.). Povelja EU-a o temeljnim pravima (2016.) jamči zabranu diskriminacije na osnovi spola i jednakost između žena i muškaraca (čl. 23.). Uz pravne dokumente, postoje i specijalizirane institucije kojima je rodna ravnopravnost u fokusu djelovanja (Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost (FEMM) pri Europskom parlamentu).

Jedno od ključnih područja politike rodne ravnopravnosti u EU-u odnosi se na nejednakost u zapošljavanju i plaćama. Rodni jaz u plaćama u EU-u iznosi oko 12,7 posto (Eurostat, 2024), a žene su često koncentrirane u slabije plaćenim sektorima. Direktiva o transparentnosti plaća iz 2023. predviđa obvezu za poslodavce da objavljuju podatke o plaćama prema spolu. Zastupljenost žena u politici i upravljanju drugo je važno područje. Žene čine oko 33 posto članova nacionalnih parlamenata u EU-u te 30 posto članova upravnih odbora velikih poduzeća. EU podržava uvođenje kvota i mjera pozitivne diskriminacije kako bi se povećala zastupljenost žena. EU se bavi pitanjima obitelji, skrbi i ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Žene u većini europskih država obavljaju gotovo dvostruko više neplaćenog kućanskog rada i u aktivnostima koje se odnose na brigu o obitelji (Eurostat, 2019). Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života (2019.) uvodi plaćeni očinski dopust i pravo na fleksibilno radno vrijeme. Sve važnija tema je nasilje nad ženama jer jedna od tri žene u EU-u doživi fizičko ili seksualno nasilje (FRA, EIGE i Eurostat, 2024). EU financira preventivne programe i planira donošenje zajedničke direktive o borbi protiv nasilja nad ženama.

Unatoč razvijenom zakonodavnom i institucionalnom okviru, u EU-u postoje brojni izazovi koje je potrebno otkloniti. Oni se naročito odnose na spor napredak u promjeni društvenih normi, prisutan otpor prema kvotama i pozitivnim mjerama, rodne stereotipe u obrazovanju i medijima te digitalno nasilje na društvenim mrežama. Stoga, dugoročni napredak ovisi o kombinaciji zakonodavnih, obrazovnih i kulturnih mjera te kontinuiranom monitoringu i angažmanu država članica.

Rodna ravnopravnost u Europskoj uniji nije samo pravno pitanje, već i društvena nužnost za održiv i pravedan razvoj. Iako je EU ostvarila značajne rezultate u formalnoj jednakosti, stvarna ravnopravnost zahtijeva dublje strukturne promjene. Uvođenje obvezujućih direktiva, podrška obrazovanju za ravnopravnost i borba protiv rodno uvjetovanog nasilja ostaju ključni prioriteti u vremenu koje je pred nama.

O rodnoj ravnopravnosti u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se govori o rodnoj ravnopravnosti, i to na zakonodavnoj, akademskoj i političkoj razini te u radu organizacija civilnog društva. Međutim, u praksi i dalje postoje izazovi u ostvarivanju stvarne ravnopravnosti između žena i muškaraca.

Hrvatska ima usvojen zakonodavni i institucionalni okvir koji jamči ravnopravnost spolova. Usvojen je Zakon o ravnopravnosti spolova (NN, broj 82/08, 69/17) kao temeljni zakon koji zabranjuje diskriminaciju temeljem spola u društvenim područjima u kojima se ona pojavljuje (zapošljavanje i rad, obrazovanje, političke stranke, mediji, službena statistika). Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske koordinira politike i mjere za postizanje rodne ravnopravnosti na nacionalnoj razini. Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora prati provedbu politika i zakonodavstva u područjima koja se odnose na poticanje i praćenje primjene načela ravnopravnosti spolova u zakonodavstvu Republike Hrvatske. Nacionalni plan za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027. godine i prateći Akcijski plan srednjoročni je akt strateškog planiranja Vlade Republike Hrvatske kojim se definiraju i uspostavljaju posebni ciljevi kojima se promiče i uspostavlja ravnopravnost spolova.

O rodnoj ravnopravnosti redovito se vode rasprave i provode inicijative u javnosti, i to kroz rasprave o nasilju nad ženama, posebno nakon slučajeva femicida ili nasilja u obitelji, rasprave o reproduktivnim pravima (pristup pobačaju, kontracepciji i zdravstvenoj zaštiti žena), kampanje civilnog društva (npr. #SpasiMe, inicijative za Istanbulsku konvenciju, Dan žena itd.), rasprave o ženskoj zastupljenosti u politici, znanosti, biznisu (npr. kvote na izbornim listama koje često nisu ispunjene, nedovoljna zastupljenost žena na vodećim pozicijama u tvrtkama itd.).

Organizacije civilnog društva aktivne su u promicanju ravnopravnosti, edukaciji, pravnoj pomoći ženama te zagovaranju javnih politika.

Unatoč zakonskom i institucionalnom okviru i javnim raspravama, u praksi postoje brojni izazovi u vezi s rodnom ravnopravnošću, koji se naročito odnose na rodni jaz u plaćama (oko 11 posto u Hrvatskoj prema podacima Eurostata), nisku političku zastupljenost žena (iako zakon utvrđuje postojanje kvota, one često nisu ispunjene), raspodjelu skrbi i neplaćenog rada (koja i dalje najviše opterećuje žene) i rodno uvjetovano nasilje (visoka stopa nasilja u obitelji i femicida, uz ponekad neučinkovite reakcije relevantnih institucija).

Obrazovne i znanstvene institucije, kao i mediji, nisu na odgovarajući način uključeni u poticanje rodne ravnopravnosti. Rodna ravnopravnost nije sustavno uključena u obrazovne programe, iako postoji interes za njezinu veću prisutnost u građanskom i spolnom odgoju. Mediji s jedne strane otvaraju važne teme u pitanjima rodne ravnopravnosti, dok s druge često ponavljaju stereotipe. Rodna ravnopravnost jest prisutna tema u Hrvatskoj, no često se svodi na reaktivne rasprave vezane uz krize ili nasilje. Strukturne promjene i sustavno provođenje politika (posebno na lokalnoj razini) još uvijek kaskaju.

Zastupljenost žena u općinskim i gradskim vijećima
Prema podacima Europskog instituta za ravnopravnost spolova (European Institute for Gender Equality, 2025), Hrvatska je u 2024. godini imala 31,2 posto žena u općinskim i gradskim vijećima, što je ispod prosjeka u EU-27. Više od 40 posto žena u lokalnim vijećima iste su godine imale Švedska, Španjolska, Francuska i Norveška. Najmanju zastupljenost žena imaju Rumunjska (13,3 posto), Cipar (15,3 posto) i Grčka (19,8 posto). Podaci za EU-27 pokazuju da nešto malo više od trećine ukupnog broja lokalnih vijećnika čine žene (34,8 posto u 2024. godini).

Slika 1. Udio žena u vijećima na lokalnoj razini

Uključenost vijećnika u promicanje rodne ravnopravnosti
U nastavku se analizira koliko vijećnici u gradskim/općinskim vijećima sami smatraju da su uključeni u promicanje rodne ravnopravnosti. S ciljem sagledavanja mišljenja lokalnih vijećnika o tom pitanju, u Hrvatskoj je tijekom 2023. godine provedeno anketno istraživanje vijećnika u gradskim i općinskim vijećima. Istraživanje se temelji na prikupljenim odgovorima skoro 500 lokalnih vijećnika.

Podaci prikazani u narednim slikama prikazuju stavove vijećnika gradskih i općinskih vijeća o tome u kojoj mjeri smatraju da su uključeni u promicanje rodne ravnopravnosti na lokalnoj razini u nekoliko ključnih područja.

Prikupljenim se podacima dokumentira da se više od polovice vijećnika (56,7 posto) izjašnjava da su jako uključeni u promicanje stavova i interesa žena u lokalnoj zajednici, dok ih 3,1 posto smatra da uopće nije uključeno u promicanje ovih pitanja. Najveći udio jako uključenih vijećnika u promicanje stavova i interesa žena u lokalnoj zajednici bilježi se u Međimurskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, dok ih je najmanji udio u Ličko-senjskoj.

Slika 2. Samoprocjena uključenosti u promicanje stavova i interesa žena u lokalnoj zajednici

Nadalje, više od polovice ispitanih vijećnika (57,8 posto) navodi da su jako uključeni u promicanje pitanja rodne ravnopravnosti kandidata na lokalnim izborima. Najveća uključenost zabilježena je u Međimurskoj županiji, dok su najniže vrijednosti zabilježene u Ličko-senjskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od ukupnog broja anketiranih, 5,2 posto lokalnih vijećnika izjavilo je da uopće nisu uključeni u promicanje pitanja rodne ravnopravnosti kandidata na lokalnim izborima.

Slika 3. Samoprocjena uključenosti u poticanje rodne ravnopravnosti kandidata na lokalnim izborima

U pogledu prihvaćanja programa i politika za rodnu ravnopravnost, 52,9 posto vijećnika izjavljuje da su jako uključeni, dok ih 5,2 posto smatra da nije nimalo uključeno. Najveća uključenost zabilježena je u Međimurskoj županiji, a najniža u Ličko-senjskoj županiji. Više od 10 posto vijećnika koji smatraju da nisu nimalo uključeni u prihvaćanje programa i politika za rodnu ravnopravnost zabilježeno je u Šibensko-kninskoj, Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji.

Slika 4. Samoprocjena uključenosti vijećnika u prihvaćanje programa/politika za rodnu ravnopravnost

Kada je riječ o uključenosti vijećnika u promicanje rodne ravnopravnosti u javnim ustanovama i poduzećima, 49,7 posto vijećnika smatra da su jako uključeni, dok ih je 50,3 posto uključeno srednje ili nimalo. Najveća uključenost opet je zabilježena u Međimurskoj županiji, dok su najniže vrijednosti zabilježene u Splitsko-dalmatinskoj i Ličko-senjskoj županiji.

Slika 5. Samoprocjena uključenosti u promicanje rodne ravnopravnosti u javnim ustanovama i poduzećima

Na pitanje o osiguravanju informacija o rodnoj ravnopravnosti, 49,7 posto vijećnika navodi da su jako uključeni, dok ih 7,1 posto smatra da nije nimalo uključeno. Najviše je onih koji smatraju da nisu nimalo uključeni u osiguravanje informacija o rodnoj ravnopravnosti u Ličko-senjskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Istarskoj i Šibensko-kninskoj županiji.

Slika 6. Samoprocjena uključenosti vijećnika u osiguravanje informacija o rodnoj ravnopravnosti

Rezultati ovog anketnog istraživanja ukazuje da postoje znatne regionalne razlike u uključenosti vijećnika u promicanje pitanja rodne ravnopravnosti. Prema samoprocjeni, najveću uključenost redovito bilježe županije poput Međimurske i Dubrovačko-neretvanske, dok su Ličko-senjska i Splitsko-dalmatinska često među onima u kojima vijećnici smatraju da su najmanje uključeni u ova pitanja.

Rezultati istraživanja jasno pokazuju da percepcija uključenosti vijećnika u promicanje rodne ravnopravnosti značajno varira ovisno o regiji. Županije poput Međimurske i Dubrovačko-neretvanske bilježe višu razinu samoprocjene aktivnog angažmana u ovim pitanjima, što može ukazivati na uspješnu lokalnu politiku, dostupnost edukacija, kao i bolju koordinaciju između vijećnika i civilnog društva u području rodne ravnopravnosti.

S druge strane, županije poput Ličko-senjske i Splitsko-dalmatinske, u kojima vijećnici smatraju da su manje uključeni, mogu se suočavati s nizom izazova. To mogu biti nedostatak svijesti o važnosti rodne ravnopravnosti, manjak resursa i podrške za inicijative u tom području, kao i tradicionalniji društveni obrasci koji otežavaju aktivno uključivanje u ove teme. Također, moguće su i institucionalne prepreke, poput slabije koordinacije među lokalnim tijelima ili nedovoljne vidljivosti rodnih pitanja u dnevnom redu vijeća.

Na temelju saznanja iz provedenog anketnog istraživanja, vjerujemo da bi daljnja istraživanja i analize mogle dati jasnija tumačenja navedenih stavova vijećnika gradskih/općinskih vijeća. Po našem mišljenju, kvalitativne studije, odnosno provođenje intervjua ili fokus grupa s vijećnicima u gradskim i općinskim vijećima u županijama s najnižom uključenosti u donošenje politika i mjera za promicanje pitanja rodne ravnopravnosti, pridonijele bi dubljem razumijevanju razloga njihove percepcije i prepreka za aktivnije sudjelovanje. Analiza institucionalnih kapaciteta trebala bi biti usmjerena na istraživanje postojanja razlika u organizacijskoj podršci, financijskim resursima i stručnim edukacijama među županijama koje bi mogle utjecati na razinu uključenosti lokalnih vijećnika u pitanja rodne ravnopravnosti. Usporedbom sociodemografskih, ekonomskih i kulturnih faktora u pojedinim županijama i njihove korelacije s uključenosti vijećnika u promicanje rodne ravnopravnosti dobili bi se važni odgovori na postojanje značajnih razlika među percepcijama vijećnika iz različitih županija. Istraživanje uloga civilnog društva i medija trebalo bi se usmjeriti na analizu toga koliko su lokalne organizacije i mediji aktivni u promoviranju rodne ravnopravnosti i kakav je njihov utjecaj na svijest i angažman vijećnika. Zaključno, smatramo da bi izrada smjernica i preporuka za novoizabrane lokalne vlasti pridonijela poboljšanju participacije vijećnika u rodnim politikama.

Korišteni izvori:
European Institute for Gender Equality. (2025). Gender Statistics Database. https://eige.europa.eu/gender-statistics/dgs/indicator/wmidm_pol_parl__wmid_locpol/datatable

European Institute for Gender Equality. (2021). Gender Equality Index 2023. https://eige.europa.eu/gender-equality-index/2024

Europska komisija. (2020). Strategija za rodnu ravnopravnost 2020-2025. https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/policies/justice-and-fundamental-rights/gender-equality/gender-equality-strategy_hr#strategija-za-rodnu-ravnopravnost-2020--2025

Eurostat. (2024). Gender pay gap statistics. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Gender_pay_gap_statistics

Eurostat. (2019). The Harmonised European Time Use Survey statistics (HETUS) data. https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=How_do_women_and_men_use_their_time_-_statistics#Women_are_more_involved_in_household_and_family_care_activities

FRA, EIGE i Eurostat. (2024.). EU gender-based violence survey - Key results. Experiences of women in the EU-27. Luxembourg: Publications Office of the European Union. https://doi.org/10.2811/4526264

UN Women. (2019). Gender equality: Why it matters. https://www.unwomen.org/sites/default/files/Headquarters/Attachments/Sections/Library/Publications/2018/SDG-report-Chapter-3-Why-gender-equality-matters-across-all-SDGs-2018-en.pdf

World Economic Forum. (2023). Global Gender Gap Report 2023. https://www.weforum.org/publications/global-gender-gap-report-2023/

* Stavovi i mišljenja izneseni u tekstu pripadaju samo autoricama i ne odražavaju nužno stajališta Ekonomskog instituta, Zagreb.